Zimski lov na divlje svinje za pravi užitak lovaca

Lov na divlje svinje zimi ima brojne prednosti, od ljepote uživanja u prirodi do lakšeg praćenja i pronalaženja plijena.

Lov na svinju zimi ne zahtjeva od lovca da poznaje svaki dio lovišta, kao što je to slučaj u ostalim godišnjim dobima, nego samo treba da obrati pažnju na navike divljači tokom zime.

Dosadašnja iskustva lovaca su pokazala da divlje svinje tokom zime treba tražiti u gustim i neprohodnim šumama, ali i i na južnim stranama planina gdje ne duva jak sjeverni vjetar.

Svi iskusni lovci znaju kako se organizuje lov na divlje svinje zimi i koja su pravila kako bi što prije pronašli divljač.

Kada lovci dođu u šumu i na mjesto gdje se očekuje da bi moglo biti divljih svinja, prvo se gleda da li ima tragova. Naravno, zimi je to uvijek mnogo lakše jer tragovi ostaju u snijegu.

Kada se pronađu tragovi, tada se lovci razdvajaju kako bi što prije pronašli plijen i utvrdili u kom smjeru se on kreće.

Nekoliko lovaca sa psima ostaje na tragu, dok druga grupa polazi uz planinu kako bi se provjerilo da li su svinje ostale u šumi, ili su otišle. Ovde je bitno da se bude veoma oprezno i da druga grupa nikada ne ide po tragovima svinja, kako ne bi došlo do nezgode u lovu.

Kada lovci utvrde da je divljač ostala u šumi, što je veoma lako uvrditi upravo zbog tragova u snijegu, javlja se toki-vokijem i vodiči tada puštaju lovačke pse na trag.

Zimi je „posao“ olakšan i lovačkim psima, jer i oni tada vrlo brzo nađu divljač i lov počinje.

Divlje svinje zimi ne ostaju mnogo u mjestu kada ih psi pronađu, već skoro uvijek pokušavaju da pobjegnu. Izuzetak pravi samo jaki i krupni vepar samac koji, i pored pasa, neće da se pokrene pa biva odstreljen u mjestu.

Podjednake šanse za pucanj na divljač zimi imaju i lovci u zasjedi i lovci vodiči pasa, jer svinje uvijek legnu i okrenu se prema mjestu odakle su došle. Zbog toga postoji velika vjerovatnoća da se vrate po istom tragu odakle su u šumu ušle.

Pošto zimi psi veoma lako pokreću divljač, po lavežu zaključujemo gdje se divljač kreće te joj se lakše može presjeći put i odstreliti. Ako se slučajno dogodi da svinje izađu iz obruča bez mogućnosti za pucanje ili zbog velikog broja divljači u čoporu nije moguć odstrel, onda za lovce nastaju najnezgodniji trenuci u lovu.

To pozdrumijeva čekanje pasa koji po zimskom vrrmenu znaju veoma uporno da gone divljač, pa lovci znaju dugo da ih čekaju da se vrate.

Neki od najupornijih lovaca i najvećih zaljubljenika u lov znaju da odu po tragu u nadi da će psi negdje stići i zaustaviti divlje svinje i tako im pružiti mogućnost za još jedan nazaboravan lovački doživljaj.

Nerijetko se događa da uporni psi "okrenu" divljač i vrate je do lovaca te tako daju svom vlasniku još jednu mogućnost za hitac.

Pripreme za lov zimi

Prije nego što dođe prava zima i padne snijeg, u dijelovima šuma, gdje se očekuje da tokom zime bude dosta divljači, lovci treba da pripreme teren za uspješniji lov.

Oni u tom dijelu postavljaju improvizovane čeke, ali i hranilišta kako bi privukli divljač.

Dosadašnja iskustva su pokazala da se ne treba bojati troškova za čeku i hranilište, jer oni nisu veliki, a mnogo je veća korist kada ulovite nekog kapitalca.

U davna vremena, koristila su se dva načina sprečavanja da divlje svinje pojedu kukuruz za jednu noć. Prvi je poznatiji i češće korišćen. Omanje limeno bure čvrstom sajlom priveže se za obližnje drvo. U njemu se izbuše rupe po cijeloj površini od 10 do 12 mm, a u njega se za oko 1/3 zapremine naspe kukuruz u zrnu.

Još manje količine kukuruza se sipaju prije prvih snjegova, koliko da se svinje nauče da posećuju ovo mjesto. Istovremeno se divljač nauči da treba da se pomuče i gurkanjem bureta iz njega procuri poneko zrno. Onda kada kada dođu snijegovi, izaberete svijetlu noć i dobro utopljeni zasjednete na čeku i čekate plijen.

Kada svinje dođu, nastaje tako bučno podgurkivanje bureta, što će vas probuditi i u slučaju da ste zaspali, onda na vama ostaje samo da nanišanite i imate prezican hitac.

Drugi način postavljanja hrane za svinje je možda još efikasniji. Potrebna je veća plastična kofa sa čvrstim poklopcem, u koju ubacujete osim kukuruza i ostatke od hrane. Tu možete staviti sve jestivo što nađete, a što svinjama zanosno miriše. Kofa se zatim postavlja na visini od oko 80 cm.

Miris i hrana kaplju kroz izbušene rupe i to privlače gladne svinje, koje se propinju i gurkaju njuškom čvrsto privezanu kofu. Ponešto i ispadne kroz rupe prečnika 15-tak milimetara, po dnu i donjoj trećini zida kofe, ali ispadne dovoljno, da se svinje tu dugo zamajavaju, što lovcima daje dovoljno vremena da se pripreme za pucanj.

Odjeća za lovce

U lovu na divlje svinje zimi važan faktor za lovce je svakako odjeća i obuća.

Pošto se lovi često na temperaturama koje su debelo ispod nule važno je da izaberete toplo i vodootpornu odjeću, a poželjno je da ima što više džepova.

Kada je riječ o izboru obuće, preporučuje se da to budu čizme i da one budu što kvalitetnije i toplije. Kao što naš narod kaže, sva hladnoća kreće od nogu.