Lovačka etika kao pravila ponašanja za sve lovce

Lovačka etika predstavlja  moralne vrijednosti i principe koji usmjeravaju lovce kako trebaju odgovorno da se ponašaju u prirodu.

Etika i odgovorno ponašanje lovaca je ključno kako bi se očuvala priroda, divlje životinje, ali i tradicija lova za buduće generacije.

Postoji mnogo pravila kako lovci da se odgovorno ponašaju, međutim sva ta pravila trebaju da budu ukorjenjena u ponašanje svakog lovca.

U suštini, lovačka etika treba da bude set vrijednosti koje lovcima pomaže da balansiraju svoju strast prema lovu sa odgovornošću prema prirodi i divljim životinjama.

Poštovanje prirode, solidarnost među lovcima i edukacija društva o važnosti očuvanja prirode ključni su elementi ove etike.

Svaki lovac, bilo da je amater ili profesionalac mora da poštuje prirodu, da se posveti očuvanja staništa divljih životinja i prirodnih resursa.

Takođe, izrazito je bitno da lovci imaju neka samoograničenja i da im nije cilj da u lovu pobiju  što više životinja. Lovci moraju da uzmu obzir i populaciju divljih životanja. Treba voditi računa da se u lovu ne ubije više životinja nego što priroda može podnijeti.

Takođe, lovci se moraju brinuti o životinjama i kada nije sezona lova. Potrebno je provjeriti da li su neke životinje upale u zamke, postoje li krivolovci, ali i brinuti o ishrani divljači.

Obrazovanje i obuka je zbog toga veoma bitna, jer svakog lovca od samog počekta treba naučiti kako se ponaša u lovu.

Osim toga, važno je da i drugim lovcima skrenete pažnju da se odgovorno ponašaju prema prirodi i divljim životinja, a u slučaju da vas ne poslušaju treba ih i prijaviti nadležnim organima.

Tradicija i lov

Poštovanje lovačkih običaja i tradicija treba da bude jedna od glavnih vrlina svakog lovca, jer se u tome vidi njegov odnos prema kolegama lovcima, ali i prema prirodi.

Postoje neki tradicionalni običaji koje ne treba nikada preskakati kada se ide lov. Tako  je poželjno da se prije lova održi zajednički sastanak i dogovor svih lovaca, sastanak i pozdrav odstrijeljenoj divljači poslije lova, pružanje grančice poslije uspješnog lova na krupnu divljač, lovačko suđenje - uvođenje pripravnika u krug zrelih lovaca i posmrtni ispraćaj lovca.

Osim što je tradicija, dobro dođe i za malo odmora, pa je tako poželjno i da u toku lova da se odvoji malo vremena da svi lovci zajedno sjednu i predahnu, a i nešto da se pojede.

Lovci su poznati kao druželjubljivi ljudi, pa nije lijepo vidjeti lovce kako pojedinačno ili u grupicama sjede i jedu svako iz svog ranca.

Lijep je lovački običaj da se lovci skupe na jednom mjestu koje odredi lovovođa. Svi lovci sjedaju u krug, vade iz ranaca hranu koju su ponijeli i stavljaju je pred sve lovce - na zajednički sto i svi zajedno ručaju.

Lovačka grančica

Stari je i dobri lovački običaj da se pri odstrelu papkaste divljači, zatim medvjeda, risa i i slične divaljači, a od pernate tetrijeba, za odavanje počasti lovcu i lovini pokloni odlomljena grančica. Grančica mora biti odlomljena, a nikako odrezana.

To je zelena grančica obično četinara ili hrasta. Ako nema zelene, može poslužiti i grančica hrasta ili drugo s suhim lišćem.

Takvu grančicu u skupnim lovovima predaje rukovoditelj lova ili njegov zamjenik, odnosno najstariji, najiskusniji lovac u grupi.

Odlomljena grančica, umočena u krv ulovljene divljači, pruža se lovcu lijevom rukom na šeširu ili lovačkom nožu uz čestitanje.

U skupnim (svečanijim) lovovima prilikom predavanja grančice zatrubi se primjereni signal.

Druga grančica stavi se u usta (kljun) ulovljene divljači, te u otvor koji je metak napravio prilikom ulaska u tijelo divljači.